Opovrgnuće Pape Franja i Rimokatoličke Crkve

Dragi prijatelju,

 

Kada proučite činjenice navedene u ovom članku, biti će vam jasno da je neophodno da se usprotivite Papi Franju i Rimokatoličkoj Crkvi. Bez obzira s koliko lukavštine nam se Rimokatoličanstvo prezentira, prihvatiti Rimsku Crkvu kao pravu kršćansku crkvu je smrtno opasno. U povijesti, postoje mnogi primjeri koji nas na tu činjenicu upozoravaju. Na primjer, u Irskoj u 1172., prihvaćanje Rimske Crkve od strane kršćanskih pastora je diljem zemlje u konačnici značilo, za većinu ljudi, kraj istinske kršćanske vjere na tom otoku. Tako je to bilo da je Katoličanstvo nametnuto kršćanskim pastorima u 1172. od pape Aleksandra III s vojnom potporom Engleskog kralja Henrika II. Pastori i ljudi su prihvatili Rimokatoličku Crkvu radije nego smrt. Koliko drugačije su stvari mogle biti da su pastori i ljudi žrtvovali svoje živote u potpori pravog Evanđelja Kristove spasonosne milosti.

Na sličan način, u 1560-ima su Isusovci (Jezuiti) stigli u Poljsku, i stvorili mrežu škola i fakulteta diljem Poljske, i time uspjeli na vrlo lukav način predstaviti Rimokatoličanstvo kao istinsku crkvu. Tako se dogodilo da su pastori, vođe i opći puk prihvatili Katoličku Crkvu, i sve što je Reformacija postigla je nažalost većim dijelom izgubljeno. Nadalje, od 1600. do 1610. Isusovci su također bili na čelu Protureformacije u Mađarskoj. Oni su bili uspješni u preobraćenju dvije trećine stanovništva natrag na Katolicizam u vrijeme kada je ta zemlja bila u zlatnom dobu Biblijske vjere.

Sada s još jednim lukavim Isusovcem na vodećoj poziciji, Papom Franjem, Rimokatoličanstvo se nameće narodima svijeta. Vrijeme je za vas i sve istinske kršćane da zauzmu stav protiv nametanja ove otpadničke crkve.

Molimo vas da proslijedite ovaj članak, i objavite ga na internetskim stranicama. Molite da se Isus Krist Gospodin pokaže kao Poglavar svoje Crkve. On je taj koji vlada nad Svojom Crkvom po Svojoj pisanoj Riječi istine i Evanđelja milosti.

 

Vaš u Gospodinovoj istini i milosti,

Richard Bennett

 

Opovrgnuće Pape Franja i Rimokatoličke Crkve

Richard Bennett

 

The New York Times je izvijestio o općoj pomani dodvoravanja Papi Franju tijekom njegovogposjeta Sjedinjenim Državama u rujnu 2015.,

“Uz dobrodošlicu truba, fanfara i pripjeva amena, Papa Franjo se predstavio Sjedinjenim Američkim Državama u srijedu sa stimulirajućom porukom o klimatskim promjenama, imigraciji i siromaštvu koja je rangirala od pastoralne do političke. Na dan koji je amalgamirao sjaj drevne crkve s pomanom modernih turneja rock zvijezda, Franjo je po tiho no pouzdano zakoračio u neke od najpolariziranijih tema američkog građanskog života.”[1]

 

Činilo se kao da nije bilo te uzvišene polemike koja bi bila izvan dosega njegovog uvida i rasuda, niti je bilo ikog smrtnika na takvom niskom statusu koji bi bio izvan dosega njegovog milosrđa. I kao pod orkestracijom nevidljivih ruka, gužve su skandirale poštovanje i oduševljenu hvalu Vrhovnom Poglavaru Rimokatoličke Crkve. Za sav vanjski dojam, svijet mu se divi sa dubokim poštovanjem prema nejgovoj moći, politici i pompi. No, vrlo malo pojedinaca doista shvaća istinu o organizaciji koju on vodi. Također vrlo malo je onih koji su si dali truda da analiziraju biblijski ono što je papa Franjo uistinu rekao. Primjer za to je ono što je papa izjavio u katedrali svetog Patrika u New Yorku 24. rujna 2015. godine. Franjo je tom prilikom ponudio molitve za stotine muslimanskih hodočasnika ubijenih tijekom Islamskog Hadždža (hodočašće muslimana u Mekku),

“Želio bih izraziti dva suosjećanja za svoje muslimanske braće i sestre ... Moje osjećaje bliskosti u licu tragedije. Tragedije koje su pretrpjeli u Mekki ... U ovom trenutku dajem jamstvo za moje molitve. Ja se sjedinjujem sa svima vama. Molitva Bogu svemogućem i sve-milostivom.”[2]

 

Ovakvo suosjećanje i stav je u skladu sa službenim naukom Vatikana. U mjeri u kojoj se Vatikan udaljio od Gospodina Spasitelja Isusa Krista, u toj je mjeri zakoračio u solidarnost s Islamom, i priznaje da obje vjere štuju istog boga.

“‘Plan spasenja uključuje one koji priznaju Stvoritelja, među kojima su u prvom redu Muslimani; oni tvrde da drže vjeru Abrahamovu, i zajedno s nama štuju jednog, milosrdnog Boga, suca cijelog čovječanstva u posljednjem danu.’”[3]

 

Izraz ujedinjenja pape Franja s vjerom Islama u “Allaha” je odvratan pred Jednim i Jedinim pravim Bogom, jer On zapovijeda: “Ne klanjaj se drugom bogu: jer Jahve, čije ime je Ljubomoran, je Bog ljubomoran,”[4] i “Ja sam Jahve, to je Moje ime: i Svoju slavu neću dati drugome.”[5] Dakle, sveštenička zloća i doktrinski šokovi su kao ušni nametnici koje čak i Franjina prenemaganja ne mogu odšarmirati.

Zloća Rimokatoličke Crkve Koju Treba Analizirati

Ono što je otkriveno svijetu 2003., dalje vrijedi i danas: “Od Kanade do Australije, Južne Afrike do Hong Konga, od Irske preko cijele Europe, i do rodne Poljske Ivana Pavla II,  slučajevi seksualnog zlostavljanja od strane svećenstva, i njihova posljedična zataškavanja, su se pokazala kaoproblem svjetskih razmjera.”[6] “Ne radi se o jednom pojedincu ili jednoj zemlji; riječ je o instituciji.”[7] “Vremenom se ponovo ta ista pokazala kao “institucija” izdaje, zlostavljanja i laži. Slučajevi nedoličnog seksualnog ponašanja katoličkih svećenika nadalje dolaze na vidjelo kao što je i nedavno izvješteno 5. kolovoza 2015. godine,

“Rok za podnošenje zahtjeva je prošao u ponedjeljak, stečajni slučaj nadbiskupije Twin Cities seli u svojoj sljedećoj fazi. Do roka, više od 600 zahtjeva je podneseno, uključujući i 407 od strane navodnih žrtava svećeničkog seksualnog zlostavljanja.”[8]

 

15. srpnja 2015. godine, The New York Times je izvijestio,

“Iako su seksualni prijestupi pojedinih svećenika dugo povlačili naslove u Minnesoti i širem svijeta, posljednje ostavke [nadbiskup John C. Nienstedt i pomoćni biskup, Lee A. Piché] dolaze usred pritiska za kažnjenje crkvenih poglavara koji nisu intervenirali.”[9]

 

Dobro je poznato da je nametanje svećeničkog celibata od strane Rimokatoličkog Kanonskog Zakona osnovni i korijenski uzrok moralne degradacije i razuzdanosti među katoličkim svećenstvom. Ti ljudi su ipak samo ljudi s ljudskim strastima. Prisiliti ih dakle na celibat je prava grozota jer je to u protivnosti s Božjom voljom da se muškarci i žene ujedine u braku i imaju djecu. Stoga je ishod prisilnog celibata predvidljiv: da vodi muškarce u nedolično seksualno ponašanje. Takvi svećenici korumpiraju žene, dječake i djevojčice, djelima bluda i sodomije. Također je poznata činjenica koju Katolici spremno priznaju, da je papa Grgur VII taj koji je prvi nametnuo zakon o zabrani ženidbe svećenicima. Stoga, katolička web-stranica www.uscatholic.org kaže, “ U 1075-oj, papa Grgur VII je izdao dekret koji praktičino zabranjuje oženjenim svećenicima službu, disciplina koja je formalizirana do prvog Lateranskog vijeća u 1123.”[10]

Papa Franjo je reklamiran kao papa koji se razvodi s Rimokatoličkim tradicijama. Ako je on doista zabrinut za mnogobrojno svećenstvo i laike, žrtve tog papinskog dekreta, koji se pakosno nametnuo unjihove živote, onda bi on trebao što brže ukinuti taj odvratan propis. Glasine se šire da bi on baš to i mogao učiniti. No ako bi se nakon 940 godina od nametanja te apsurdne regulacije od strane njegovih prethodnika, dogodilo da ju Franjo ukine, mogli bismo posumnjati da je možda njegov glavni razlog za takav čin financijska težina pravnih troškova, radije nego briga za žrtve zlostavljanja počinjenih od strane Rimokatoličkog svećenstva. Novine kao što je primjerice Guardian izvješćuju,

“Papa Franjo je čestitao američkim biskupima za njihovo rukovođenje krize seksualnog zlostavljanja koja trese Katoličku Crkvu već desetljećima, rekavši da su pokazali ‘hrabrost’ tijekom cijele krize i povratili autoritet i povjerenje koji su se od njih zahtijevali... Između 2004. i 2013. godine, biskupija SAD-a je platila 1,7 milijardi dolara u pravnim naknadama, navodi se u izvješću objavljenom prošle godine u SAD-konferenciji o katoličkim biskupima. U tom istom razdoblju, je također plaćeno 379 milijuna dolara u pravnim pristojbama.”[11]

 

Katolička Crkva je korporacija, a nijedna korporacija ne može dugo izdržati takve financijske gubitke. Ona mora zadržati svoj autoritet i moć nad milijunima Katolika koji se u nju uzdaju, unatoč pismenih dokaza o njezinim lažima i korupciji. Zbog toga, uistinu bi papa Franjo mogao opozvati zakon koji zabranjuje službu oženjenim svećenicima.

 

Gore od Zlostavljanja: Rimokatolička Dogma Duhovnog života Dobivenog Putem Sakramenata

U nedjelju, 3. svibnja, 2015., Papa Franjo je u maniri papa koji su mu prethodili, naglasio sudjelovanje u sakramentima kao način kojim se posjeduje duhovni život i zajedništvo s Kristom. On je izjavio,

“Isus je trs, a po njemu...mi smo loze, i kroz ovu prispodobu Isus želi da mi razumijemo važnost trajnog ujedinjenja sa Njime. Pricijepljeni po krštenju u Krista, mi smo od Njega primili besplatno dar novoga života; te smo u mogućnosti da ostanemo u vitalnom zajedništvu s Kristom. Moramo ostati vjerni krštenju, i rasti u prijateljstvu s Gospodinom kroz molitvu, slušajući i pokoravajući se Njegovoj Riječi, čitajući Evanđelje, i sudjelujući u Sakramentima, osobito Euharistije i Pomirenja.”[12]

 

To je bila neprekinuta tema nauke papinskog Rima, inzistiranje da su fizički rituali učinkovit način primanja milosti. Rimokatolička Crkva tvrdi da su sakramenti nužni za spasenje, te da oni automatski daju posvetnu milost.[13] Tako službeni crkveni nauk kaže:

 “[Rimokatolička] Crkva tvrdi da su za vjernike sakramenti Novoga Saveza nužni za spasenje. ‘Sakramentalna milosti’ je milost Duha Svetoga, darovana od Krista i sopstvena svakom sakramentu.”[14]

 

Međutim, u Svetom Pismu, pred Sve-svetim Bogom, pojedinac prima spasenje po Božjoj milosti samoj, kroz vjeru samu, a ne iz prakticiranja rituala. Sveto Pismo je na tu temu odlučno. Na primjer, Poslanica po Efežanima 2:8-9 tvrdi: “Ta milošću ste spašeni po vjeri; i to ne po sebi: Božji je to dar: ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.” Nadalje, Poslanica po Efežanima 2:7 navodi da je u Svojoj dobroti prema nama, u Kristu Isusu, Bog pokazao bogatstvo Svoje milosti, “da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti Svoje.” Da samo On spašava je cijeli smisao božanske milosti, spasenje nije po sakramentima Rimokatoličkog sustava.

 

Službene Vijesti Vatikana: Papa Franjo i Grijeh Pobačaja

Vatikanska Novinska agencija je 1. rujna 2015. navela sljedeće,

“Papa Franjo posebno skreće pozornost na žene koje su pribjegle pobačaju i ‘nose ožiljke ove bolne i teške odluke’ i kaže da se Božje oproštenje ne može poreći ženi koja se pokajala. “Iz tog razloga”, piše on, “Ja sam odlučio dopustiti svim svećenicima za jubilejsku godinu slobodu odluke za odriješenje grijeha pobačaja onima koji su ga počinili, i koji skrušena srca traže oprost za njega.”[15]

 

To je u skladu sa zakonom Rimokatoličke Crkve po kojem Katolici traže oprost ispovijedajući svoje grijehe svećeniku. Njihov zakon se vidi u sljedećem: “Tko želi postići pomirenje s Bogom i s Crkvom, mora svećeniku ispovijediti sve teške grijehe koje još nije ispovijedio i kojih se sjeća nakon brižljivog ispita savjesti.”[16]

 

Ovaj sustav ispovijedi u uho svećenika, je ritual koji je nepoznat Svetom Pismu. Unatoč tome, Katolici su dužni priznati sve grijehe, bez obzira na to koliko su teški! Katolička Crkva uči da samo ona ima ovlast i privilegiju za oproštenje grijeha. To je potvrđeno vlastitim riječimaVatikana, “Nema grijeha, ma kako bio težak, koji sveta Crkva ne može oprostiti. ‘Nema nikoga, ma kako bio zao i griješan, koji se, sa sigurnošću, ne treba nadati svome odrješenju, ako mu je kajanje iskreno.’”[17] Bilo bi teško začarati riječi veće arogancije. Papa Franjo kaže: “Ja sam odlučio dopustiti svim svećenicima…slobodu odluke za odriješenje grijeha pobačaja onima koji su ga počinili.” To je bogohuljenje za papu Franja da svojim svećenicima (koji su samo ljudska bića), daje za pravo “slobodu odluke za odriješenje grijeha pobačaja”. Za običnog smrtnika da se uobrazi da može odriješiti grijeha drugih je bogohuljenje, jer to je isključivo Božja povlastica. Gospodin Bog izjavljuje, “A Ja, Ja radi imena svoga opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem.[18] Bog milostivo uvjerava raskajane grešnike da su njihovi grijesi izbrisani radi imena Njegova. Zamjenica “Ja” je ponovljena da bi se posebno naglasilo da samo On može oprostiti grijehe. Božjom milošću grijesi su oprošteni kad ljudi povjeruju u Gospodina Isusa Krista.

 

Kad povjerujemo u završeneni rad Gospodina Isusa Krista samoga, Bog nam daruje oboje, oproštenje grijeha, kao što Pismo kaže, “Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde[19] i vječno spasenje. To je Biblijska istina, za razliku od Katoličke dogme ispovijedi u uho svećenika, koja je laž koja obmanjuje dušu! Afere koje su proizašle iz ispovjedaonice, i drugih bliskih susreta unutar Katoličkog sustava, dosegle su takve stravične razmjere da dokazna dokumentacija savladava osobu. Ipak, Papa Franjo ostaje na tijeku tradicionalne Papinske dogme o ispovijedi kao što smo vidjeli u njegovoj uredbi publiciranoj 1. rujna preko Vatikanske Novinske agencije. Naša srca bi trebala tugovati u tjeskobi, i naša želja rasti, za predajom pravog Evanđelja Katolicima, putem kojega bi i oni mogli doći do Gospodina samoga i spoznati koja je to sloboda i radost kad smo Njegovi vlastiti. Kao što je i naš Gospodin sam proglasio “Ako vas dakle Sin oslobodi, doista ćete biti slobodni.[20]

 

Gospodinov Test Karaktera

Naš Spasitelj nam je dao pravilan test karaktera, govoreći: “Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve?[21] Papa Franjo i njegova Rimokatolička Crkva su teološki heretički, sukladno tome, njihova moralna teologija dovodi do teške korupcije. Iako je Vatikan najmanja nezavisna država u svijetu (108 jutara), jedna je od najvećih država u političkim intrigama. Prema riječima Lorda Actona, to je “đavo koji vreba iza raspela.”[22]

 

Pouka koju učimo iz onoga što smo dokumentirali o papi Franju odnosi se na samu prirodu papinske institucije i njezinog modus-a operandi. “Otajstvo bezakonja” navedeno u Svetom Pismu se ne odnosi na zle živote ateista, prostitutki, pijanica i slično, nego na zlo lažne religije.[23] Isus Krist ima Svoj narod, Svoju Crkvu. Isus Krist je uistinu Svjetlo svijeta; no, u suprotnosti s Njime postoji onaj koji se “prerušuje u anđela svjetla” [Sotona] i ima svoj sustav i svoje lažne učitelje.[24]

 

Vidjeli smo da papa Franjo, kao i njegova Rimokatolička Crkva, uči da se spasenje postiže kroz fizičke sakramente. Gledati na fizičke stvari kao način postizanja duhovnog života je povijesno prva laž Sotone, “... onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.”[25] Sotona je Evi ponudio voće kao djelotvorno sredstvo po kojem se mogu primiti dobra. Ona je povjerovala u inherentnu korisnost fizičkog objekta da joj otvori oči ka spoznaji dobra i zla. Na isti način, papa Franjo i njegova Crkva prezentiraju sedam fizičkih sakramenata kao inherentno sredstva za dobivanje milosti Duha Svetoga. Pretenzija pape Franje je u tome što on predstavlja fizičke simboličke sakramente kao djelotvorne uzroke svetosti i spasenja. Kao što smo već vidjeli, on je izjavio: “Pricijepljeni po krštenju u Krista, mi smo primili od Njega besplatno dar novoga života.[26] Papa Franjo kao što smo također već vidjeli, je izjavio: “Ja sam odlučio dopustiti svim svećenicima ...slobodu odluke za odriješenje grijeha pobačaja onima koji su ga počinili”.  Ovo je izjavio upravo zato što vjeruje službenom nauku Rimokatoličke Crkve,  

 “Sve teške grijehe koji još nisu ispovijeđeni, na koje pažljivo ispitivanje savjesti podsjeća, moraju se podvrgnuti sakramentu pokore. Ispovijed ozbiljnih grijeha je jedini redoviti način dobivanja oprosta.[27]

 

Kao što znamo, Biblijski gledano, to je grozno bogohuljenje.

Unatoč tome, čast i duboko poštovanje se pridaju papi Franju. Svijet se divi njegovom šarmu, politici i uspjehu. Tako je velika tama i degeneracije svijeta! Rimokatolici žive svoje živote pod jurisdikcijom pape Franja. Dakle, oni su na dugom putu na kojem prolaze kroz ceremonije crkvene mise, euharistije i druge sakramente, kroz dobra djela i zasluge te štovanje Marije i svetaca. Svatko je dužan sudjelovati u sakramentima. Uza sve to, oni će ipak biti poslani na neko vrijeme u oganj mjesta koji je po tradiciji poznat kao “čistilište”. 

 

Vrijeme je za Prave Kršćane da Zauzmu Odlučan Stav

Vrijeme je da se uozbiljimo. Za one od nas koji stvarno vole Gospodina i istinitost Biblije, vrijeme je da pokažemo gdje stojimo. Svakome od nas je Gospodin zapovjedio ne samo da se borimo za vjeru, nego je također naredio i da se odvojimo od onih koji su se već kompromitirali, i odbijaju da se pokaju za svoju nevjericu u istinitost Božje Riječi. Najveća zapovijed Gospodina Isusa Krista, za predajom Evanđelja, je stavljena na ruke svima koji sebe nazivaju Kršćanima.

Očuvati Njegovo Evanđelje istine, utemeljeno na Njegovoj pisanoj Riječi, jedino je ono što je postavljeno pred svakoga od nas tko uzima na sebe ime Kršćanina! Sam Gospodin nas je upozorio protiv “drugih kristova”. Apostol Petar je upozorio na “lažne učitelje”, a apostol Pavao je upozorio na “vukove” unutar stada. Ta nije samo da su otpadnici postojali u minulim danima, nego ta upozorenja vrijede i za godinu 2015. u svakoj mjeri u kojoj su vrijedila i u vrijeme apostola, Petra i Pavla.

 

Zaključak

Samo-spasenje putem mise, sakramenata, dobrih djela, nagomilanih zasluga, štovanja Marije i svetaca, je pustoš pred Sve-svetim Bogom. To je tisuće svjetlosnih godina daleko od uvjerenja Duha Svetoga koje dolazi putem Svetog Pisma. Prednost Božje pisane Riječi je da je sve crno na bijelom, i tako ne ostavlja mjesta za bijeg. Nasuprot tome, Crkva pape Franja pokušava kontrolirati religiju, moral, politiku i obrazovanje. Osnovni temelj u Franjinom Rimokatolicizmu nije prijekorna snaga Duha Svetoga kroz pisanu Božju Riječ; umjesto toga, papa Franjo i njegovi biskupi i svećenici su ti koji izdaju deklaracije o moralnim pitanjima i propovijedaju ono u što se mora vjerovati i primijeniti u moralnom životu. U oštroj suprotnosti, konačna riječ u Svetom Pismu je da će On [Duh Sveti] “pokazati svijetu što je grijeh, što pravednost, a što osuda.”[28]

Sveti Duh djeluje snažno i s očitom djelotvornošću. Kad smo dovedeni do stanja gdje iskreno žalimo zbog naših grijeha, gdje uzdišemo pod teretom vlastite korupcije, gdje žudimo za Kristom Isusom, i gdje u suzama molimo Gospodina Boga da nas izbavi iz našeg bespomoćnog stanja, tada znamo da nas je Duh živoga Boga dotaknuo. Namjera Gospodin Boga je bila usredotočena i ostvarena u žrtvi pomirnici Isusa Krista; to je bio ujedno i čin Njegove volje, i najprofitabilniji čin za Njegov narod. Neprocjenjivo dvostruko opunomoćenje ostvareno preko Kristove savršene žrtve proglašeno je Duhom Svetim, “U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.[29]   

 

Kristova žrtva je bila pobjedonosna, u tome što je On sam sebe supstituirao na mjesto vjernih grešnika i time zadovoljio Božji Zakon u njihovo ime. Toliko je bila potpuna ova supstitucija da je Njegova žrtva sama isključila svu nužnost za njihovo kažnjavanje. Time što je postao iskupna žrtvena zamjena za svoj narod, Isus Krist je na sebe preuzeo njihovu pravnu odgovornost. U prekrasnim riječima Pisma, “A kad dođe punina vremena, posla Bog Sina svojega, rođena od žene, rođena pod Zakonom, da otkupi one pod Zakonom, kako bismo primili posinjenje”.[30]

 

Gospodin Bog je obećao da će On biti Otac istinskih vjernika koji će biti njegovi sinovi i kćeri. To je najveća čast moguća čovjeku. Kako je nezahvalno za one kojima je ta privilegija objašnjena, da se degradiraju pokušavajući zamijeniti Isusa Krista i Njegov dar vječnoga života s oblikom lažne pobožnosti koja ne izbavlja. Gospodin Isus Krist je obećao da “Sve ono što mi Otac daje doći će k meni, a onoga koji k meni dođe neću izbaciti van.[31] Oni koji dolaze na poziv Boga dani su Kristu, jer samo Njegovom prolivenom krvi mogu biti spašeni. Bog svojim Duhom uvjerava o grijehu, pravednosti i sudu one koji priznaju svoj grijeh i svoju potrebu za spasenjem. Umjesto da se papa Franjo obraća ljudima u SAD-u i drugim nacijama svijeta, imalo bi više smisla kad bi se on obratio i pozabavio grijesima Rimokatoličke Crkve.

 

Ono što smo dokumentirali u ovom članku je sa svrhom i namjerom, koju je apostol Pavao izrazio kada je pisao, “Podsjećam vas, braćo, na Evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kojemu i stojite.  Po njemu se i spasavate, ako se čvrsto držite riječi koju vam navijestih; osim ako uzalud povjerovaste. Jer vam najprije predadoh što i primih: da Krist umrije za naše grijehe - po Pismima, i da bi pokopan, i da treći dan bi uskrišen - po Pismima.”[32]

 

Samo u Gospodinu Isusu Kristu, tj, Sinu Boga živoga, nalazimo slobodu i život vječni! Vjerujte u Njega i Njega samoga. “I ne sudjelujte u besplodnim djelima tame, nego ih radije razotkrivajte”.[33] Ako vam je Gospodin uistinu dotaknuo srce Svojom suverenom milošću, javite nam se preko e-mail adrese; lucijat77@gmail.com Hvala.

 

 

Richard Bennett, “Berean Beacon”

Dopušteno je od autora kopirati ovaj članak, ako je to učinjeno u cijelosti, bez ikakvih promjena.

Dopuštenje je također da objavite ovaj članak u cijelosti na internetskim stranicama.

 

 

[1] www.nytimes.com/2015/09/24/us/politics/pope-francis-obama-white-house.html?

[2] http://abcnews.go.com/US/pope-francis-offers-prayers-muslim-pilgrims-died-hajj/story?id=34022523

[3] Katekizam Katoličke Crkve, paragraf 841

[4] Izlazak 34:14

[5] Izaija 42:8 

[6] B. Whitmore & C. Sennott, Boston Globe Staff, www.boston.com/globe/spotlight/abuse/print3/121402_failings.htm

[7] Ibid, Colm O'Gorman, direktor Jedan u četiri, organizacija sa sjedištem u  Velikoj Britaniji i Irskoj koja pomaže žrtvama seksualnog zlostavljanja

[8] http://www.mprnews.org/story/2015/08/05/archdiocese-bankruptcy8/28/2015

[9] http://www.nytimes.com/2015/06/15/us/archbishop-nienstedt-and-aide-resign-in-minnesota-over-sex-abuse-scandal.html?  8/29/15

[10] www.uscatholic.org/glad-you-asked/2009/08/why-are-priests-celibate

[11] The Guardian izvješće 23. rujna 2015. godine, “Papa Franjo: Biskupi SAD-a Pokazuju ‘Hrabrost’ u Tijeku Krize Skandala Seksualnog Zlostavljanja Katoličke Crkve”

[12] www.missionsandiego.org/pope-francis-bear-the-fruits-of-membership-in-christ-and-the-church-regina-caeli-messsage-may-3-2015/

[13] To je smisao afirmacije Crkve da sakramenti djeluju ex opere operato (doslovno: “Samom činjenicom akcije koja se izvodi”), Katekizam Katoličke Crkve, paragraf 1128

[14] Katekizam Katoličke Crkve, paragraf 1129

[15] www.news.va/en/news/pope-says-holy-year-indulgences-are-an-experience9/1/2015

[16] Katekizam Katoličke Crkve, paragraf1493 

[17] Ibid, paragraf982

[18] Izaija 43:25

[19] Prva Poslanica Ivanova 1:9

[20] Evanđelje po Ivanu 8:36

[21] Evanđelje po Mateju 7:16

[22] Acton, Korespondencija, 55; citirana u Himmelfarb, Lord Acton, str. 151

[23] Evanđelje po Mateju 7:15; 24:24-25; Druga Poslanica Solunjanima 2:3-12; Prva Poslanica Timoteju 4:1-2; Djela Apostolska 20:29; Druga Poslanica Petrova 2:1

[24] Otkrivenje 2:9; Druga Poslanica Petrova 2:1

[25] Postanak 3:5

[26] www.missionsandiego.org/pope-francis-bear-the-fruits-of-membership-in-christ-and-the-church-regina-caeli-messsage-may-3-2015/

[27] Katekizam Katoličke Crkve, paragraf, 1456

[28] Evanđelje po Ivanu 16:8

[29] Poslanica Hebrejima 10:10

[30] Poslanica Galačanima  4:4-5

[31] Evanđelje po Ivanu 6:37

[32] Prva Poslanica Korinčanima15: 1-4

[33] Poslanica Efežanima 5:11